O posledicama boravka dece u ustanovi socijalne zaštite, o čemu govori druga epizoda, Lidija Marković, psiholog u domu Moša Pijade kaže: "Dete koje dođe u instituciju zbog toga što roditelji ne mogu da brinu o njemu, tu svoju specifičnost da ne živi sa svojim roditeljima, doživi kao najvažniju odliku svoje ličnosti, svojeg postojanja. I on se do te mere identifikuje sa tim, vidi sebe kao domca, da to potpuno zamagli sve one potencijale koje ima. Projektuje svoj doživljaj odbačenosti na druge ljude i uvek misli da oni u njemu vide manje vrednu osobu, domca, da mu se ne veruje. Moguće je da deo istine u tome ima, ali dobar deo njegovog doživljaja upravo ide iz nekog ličnog osećanja."