Aktiviranje...
Svetionik

Svetionik - treća epizoda

Nasilje je fenomen koji se stalno menja. I samo stalnom edukacijom, profesionalci mogu da prepoznaju određeno ponašanje kao nasilno. Pored njihove obavezne edukacije, Uakon predviđa i obaveznu saradnju državnih organa i hitne mere.

Da li profesionalci mogu da ponude zaštitu žrtvama nasilja u porodici da bi se one osećale bezbedno?

Da li između žrtve, policije, tužilaštva i suda postoji određena osoba za razmenu informacija o nasilju u porodici?

Koliko je ta saradnja presudna?

 

 

Foršpan

 

Autorka serijala: Olivera Miloš Todorović
Moderatorka diskusije: Milica Kravić, novinarka Radio Novog Sada
Produkcija ShockART

 

 

 

Autorka serijala: Olivera Miloš Todorović
Moderatorka diskusije: Milica Kravić\
  • Mi treba da sačuvamo porodicu. U krivično pravnom smislu, mi više delujemo represivno nego preventivno. 2002 je uvedeno krivično delo nasilje u porodici. Od tada smo prošli silne obuke da bismo bili senzibilisani za to. Prilikom analize svakog konkretnog slučaja, dajemo ocenu grupe u kojoj su nadležni policijski službenik, predstavnik Centra za socijalni rad i zamenik tužioca. Određujemo stepen intenziteta nasilja. Centar za socijalni rad nam daje izveštaje o postupanju u porodici – da li je, ili nije bilo ranije prijava za nasilje u porodici. Ako procenimo da postoji visok rizik od nasilja u porodici, onda donosimo i plan mera zaštite.

    Biljana Silađi, javnog tužilađtvo, Novom Sadu

  • Žene žrtve nasilja spadaju u teže zapošljiva lica i to, s jedne strane, zato što su dugo godina bez posla i njihova znanja, veštine i radno iskustvo je slabo u odnosu na zahteve tržišta rada.

    S druge strane, kada te žene dođu do Sigurne kuće, pod stresom su, kao posledicom traumatskih dešavanja u porodici i nisu u svakoj situaciji spremne da prihvate posao. Spadaju u kategoriju lica koja se prioritetno upućuju poslodavcu.

    Lelica Marković, Nacionalna služba za zapošljavanje, Niš

  • Na hiljade žena je prepoznalo problem porodičnog nasilja i organizovale su se u organizacije civilnog društva, ženske organizacije. Rezultat je ovaj Zakon. Počelo je 90 tih godina, SOS telefonom, a kontinuiranim radom i obraćanjem pažnje javnosti i institucija došlo se do ovog Zakona. I to je uloga organizacija civilnog društva – da prepoznaju probleme za koje ne postoje adekvatna institucionalna rešenja. Nevladin sektor prepoznaje i daje predloge, ali dok se rešenje ne prebaci na institucije sistema, realnog i pravog rešenja nema.

    Valentina Aleksandrović, Udruženje Ženski razvojni centar, Niš

  • Mi moramo da razumemo žrtvu da nema kome da ostavi decu, da nema podršku primarne porodice ili socijalne sredine, a želi da ide da radi i spremna je.. Moramo senzibilisati poslodavce i naša je praksa u Sigurnoj ženskoj kući u Novom Sadu pokazala da je potreban mentor žrtvi nasilja kroz proces zapošljavanja. Treba joj psihološka podrška kroz ceo proces sticanja sigurnosti na tom novom radnom mestu.

    Nada Padejski Šekerović, Sigurna ženska kuća, Novi Sad

  • Uloga Organizacija civilnog društva nije samo savetodavna, nego i u pružanju usluga – kroz socijalnu zaštitu, psihosocijalnu podršku, kroz brigu o zapošljavanju u organizacijama koje ne jure profit, ali zapošljavaju marginalizovane grupe u koje se ubrajaju i žrtve nasilja u porodici.

    Danica Todorov, Centar za podršku ženama, Novi Sad

  • Multisektorska saradnja je preduslov da se zaštiti žrtva nasilja. Ali, ono što je jako važno je to da se stvori psihološka klima u svakoj instituciji da žrtva može da dobije potrebne usluge svih tih institucija. Žrtva ponekad odustaje od celog postupka prolazeći kroz više institucija, kroz proceduru koja njoj nije prihvatljiva. Na tome mora da poradi sistem, ne samo da se prijavljuje, nego da se ti postupci i vode, bilo da je u pitanju podrška ili procesuiranje.

    Milica Džino Petković, Centar za socijalni rad, Novi Sad

Beograd, april 2018.
Produkcija: ShockART
foto: Nebojša Čović

Učesnici govore:

Mi treba da sačuvamo porodicu. U krivično pravnom smislu, mi više delujemo represivno nego preventivno. 2002 je uvedeno krivično delo nasilje u porodici. Od tada smo prošli silne obuke da bismo bili senzibilisani za to. Prilikom analize svakog konkretnog slučaja, dajemo ocenu grupe u kojoj su nadležni policijski službenik, predstavnik Centra za socijalni rad i zamenik tužioca. Određujemo stepen intenziteta nasilja. Centar za socijalni rad nam daje izveštaje o postupanju u porodici – da li je, ili nije bilo ranije prijava za nasilje u porodici. Ako procenimo da postoji visok rizik od nasilja u porodici, onda donosimo i plan mera zaštite.
Biljana Silađi, zamenik osnovnog javnog tužioca u Novom Sadu i član grupe za Koordinaciju protiv nasilja u porodici

Žene žrtve nasilja spadaju u teže zapošljiva lica i to, s jedne strane, zato što su dugo godina bez posla i njihova znanja, veštine i radno iskustvo je slabo u odnosu na zahteve tržišta rada. S druge strane, kada te žene dođu do Sigurne kuće, pod stresom su, kao posledicom traumatskih dešavanja u porodici i nisu u svakoj situaciji spremne da prihvate posao. Spadaju u kategoriju lica koja se prioritetno upućuju poslodavcu.
Lelica Marković, savetnica za zapošljavanje u filijali Niš Nacionalne službe za zapošljavanje

Na hiljade žena je prepoznalo problem porodičnog nasilja i organizovale su se u organizacije civilnog društva, ženske organizacije. Rezultat je ovaj Zakon. Počelo je 90 tih godina, SOS telefonom, a kontinuiranim radom i obraćanjem pažnje javnosti i institucija došlo se do ovog Zakona. I to je uloga organizacija civilnog društva – da prepoznaju probleme za koje ne postoje adekvatna institucionalna rešenja. Nevladin sektor prepoznaje i daje predloge, ali dok se rešenje ne prebaci na institucije sistema, realnog i pravog rešenja nema.
Valentina Aleksandrović, predsednica Udruženja Ženski razvojni centar u Nišu

Mi moramo da razumemo žrtvu da nema kome da ostavi decu, da nema podršku primarne porodice ili socijalne sredine, a želi da ide da radi i spremna je.. Moramo senzibilisati poslodavce i naša je praksa u Sigurnoj ženskoj kući u Novom Sadu pokazala da je potreban mentor žrtvi nasilja kroz proces zapošljavanja. Treba joj psihološka podrška kroz ceo proces sticanja sigurnosti na tom novom radnom mestu.
Nada Padejski Šekerović, psihološkinja, rukovoditeljka Sigurne ženske kuće u Novom Sadu

Uloga Organizacija civilnog društva nije samo savetodavna, nego i u pružanju usluga – kroz socijalnu zaštitu, psihosocijalnu podršku, kroz brigu o zapošljavanju u organizacijama koje ne jure profit, ali zapošljavaju marginalizovane grupe u koje se ubrajaju i žrtve nasilja u porodici.
Danica Todorov, aktivistkinja u civilnom sektoru, saradnica Centra za podršku ženama u Novom Sadu

Sigurna kuća je zaključila protokol sa Privrednom komorom u Nišu gde su žrtve nasilja početnice obuke za upravnike stambenih zajednica. To je jedan vid pozitivnog samozapošljavanja.
Tatjana Stevanović, zamenik osnovnog javnog tužioca u Nišu i član grupe za koordinaciju i saradnju pri Osnovnom javnom tužilaštvu u Nišu

Multisektorska saradnja je preduslov da se zaštiti žrtva nasilja. Ali, ono što je jako važno je to da se stvori psihološka klima u svakoj instituciji da žrtva može da dobije potrebne usluge svih tih institucija. Žrtva ponekad odustaje od celog postupka prolazeći kroz više institucija, kroz proceduru koja njoj nije prihvatljiva. Na tome mora da poradi sistem, ne samo da se prijavljuje, nego da se ti postupci i vode, bilo da je u pitanju podrška ili procesuiranje.
Milica Džino Petković, rukovodilac Službe za zaštitu dece i mladih u Centru za socijalni rad u Novom Sadu
Subota, 14.jul 2018, 21:27, Prvi program Radio televizije Vojvodina
Autorka serijala: Olivera Miloš Todorović
Moderatorka diskusije: Milica Kravić, novinarka Radio Novog Sada

 

Produkcija ShockART
Projekat je sufinansirala Američka ambasada u Beogradu

 

 

Go Top